Vađenje potopljene jedrilice
Noć 13. na 14. listopada. Mauna Loa, petnaest metarska čelična jedrilica sa šest članova posade, izrađena prema Vanderstadtovim nacrtima u Radencima, tuče valove što ih je podiglo jugo snage pet bofora, brodeći od sjeverne Italije prema Zadru na Renault Business Cup. Drama je započela na otvorenom moru poslije ponoći negdje u visini istarskih obala, kada je posada primijetila da se brod puni vodom. Prvi prodor vode, prema naknadno sačinjenom službenom zapisniku zbivanja, uočen je u 0.15 sati. Njemačka se posada ne snalazi. Umjesto da brzo utvrde mjesto prodora vode, pokušavaju kojekakvim manevrima, ali bez rezultata. Skiper tada okreće brod niz jugo, ali iz zapisnika je razvidno da nisu znali što rade, već su ga usmjeravali malo na istok, pa onda na zapad ... U 1.25 sati ugasio im se motor, pa podižu jedra i šalju MAYDAY, koji je čuo grčki trajekt tvrtke Anek Lines. U 4.25 spuštaju jedra. Brod je već toliko potonuo da je manevriranje postalo nemoguće.
Od toga je trenutka plutao kao mrtva masa, da bi oko 6 sati potonuo. Srećom po posadu grčki brod se odazvao pozivu za pomoć i uz pomoć čamca za spašavanje ukrcao šesteročlanu posadu jedrilice te nastavio plovidbu za Trst. Prema zapisniku, odnosno izjavi zapovjednika, grčki se brod tada nalazio na poziciji 13°45'00" E i 44°48'20" N, dok se jedrilica potapala petstotinjak metara u smjeru jugoistoka. Bio bi to kraj priče o Mauna Loi i svojevrsni hepiend ove noćne more da, baš zahvaljujući tom potonuću, osiguravatelj nije angažirao tvrtku Mare Nostrum Croaticum da brzo pronađe jedrilicu koja je potom bez oštećenja izvađena s dna i otegljena u pulsko brodogradilište Heli na remont.
Prvi pokušaj
Ekipi Mare Nostrum Croaticum, na čelu s Borutom Čičin-Šainom i Jerkom Domančićem (oba nose titulu Marine Consulting Engineer & Marine Surveyer Specialist), njemačko osiguravajuće društvo Nord-Deutsche iz Hamburga povjerilo je posao vađenja jedrilice, čiji je vlasnik Peter Posselkel iz Njemačke, po preporuci Đeka Šurije, predstavnika osiguravajućeg društva Yacht Pool za Hrvatsku. Već za prvoga susreta 18. listopada dogovoreno je da opatijski stručnjaci uz prisutnost naručitelja pretraže područje u jugoistočnom kvadrantu od zabilježene pozicije grčkog broda. Sutradan su tragali od 15.30 do 20.00 sati, ali jedrilici nije bilo traga. Idućeg su dana stručnjaci njemačkog osiguravatelja predložili da opatijska ekipa nastavi potragu u jugoistočnom i potom u jugozapadnom kvadrantu, dok je pristigloj ekipi iz Njemačke, opremljenoj sonarom čija širina osmatranja na dubini od četrdesetak metara iznosi čak 300 metara, povjereno traganje u sjevernim kvadrantima.
No, neuspjeh prvog dana traganja naveo je Boruta i Jerka da sami rekonstruiraju događaj, držeći se podataka iz zapisnika koji je predočio Nord Deutsche, ali uzimajući u obzir i "logiku" ne baš spretne posade, vremenske proračune, fiziku mora te utjecaj morskih struja. Na temelju svih tih elemenata sačinjen je model vjerojatnog zbivanja i u skladu s tim plan traganja, koji je bio točno suprotan onome što su stručnjaci Nord Deutsche predvidjeli. Sumnje nema Drugi dan traganje je započelo u 14 sati prema tim izračunima. "Tragali smo neprestanim tzv. paralelnim plovovima, a nakon dva i pol sata traganja rekao sam Jerku da ćemo jedrilicu naći za dva sata na poziciji koju smo predvidjeli. Tako je i bilo", veli Borut Čičin-Šain. Tragalo se uz pomoć kompasa, autopilota, GPS plotera i sondera Eagle Machl, koji na toj dubini "vidi" dno širine oko 30 m. Već nakon prvog prelaza predviđenih pozicija bačena je specijalna plutača s posebnim sidrom.
Nedugo potom bacili su i drugu takvu plutaču, čije je sidro palo na samu palubu potopljene jedrilice! pronađeni brod nalazio se 3,9 nautičkih milja zapadno od Verude. Ehosonderska snimka je ubrzo pokazala da nikakve zabune ne može biti, jer je dolje očito bila jedrilica s četiri križa razmaknuta u proporciji kao na nacrtu Mauna Loe koji su Borut i Jerko imali u rukama. Čelična je Ijepotica ležala na morskom dnu, kobilice zabodene u mulj, s jarbolom uspravljenim prema nevidljivom suncu, kao u nekom posve ekscentričnom izložbenom salonu. Kad je postalo jasno da su našli traženi brod, vijest je dojavljena njemačkoj ekipi čiji je brod bio udaljen više od jedne milje. Sljedećeg je dana njemačka ronilačka ekipa zaronila do broda, snimila ga podvodnom kamerom i zabragala trup. Sada se moglo, pristupiti vađenju broda pomoću balona, tlačenih komprimiranim zrakom.
Balonima na površinu
Glavni u poslu vađenja bili s njemački stručnjaci, koji su donijeli balone dovoljne snage (4x5 tona i 4x3 tone) da na površinu podignu jedrilicu tešku 26 tona. Baloni su se upuhivali kompresorom s koće Levan. Brod je najprije podignut s nekih četrdesetak metara dubine na 7-8 metara do površine i otegljen u uvalu Valovina. U vađenju su sudjelovali i pulski ronioci na čelu s Branislavom Danevskim. Uz neke sitnije tehničke poteškoće jedrilica je dan poslije izvučena na površinu, ispumpana je voda, a potom je otegljena u pulsko brodogradilište Heli. Nakon uspješno obavljenog posla, Borut Čičin-Šain i Jerko Dumančić imali su nekoliko jakih razloga za zadovoljstvo. Prije svega, bio je to za tvrtku Mare Nostrum Croaticum prvi posao takve vrste i obavili su ga rutinski. Ugled koji su stekli ovim poslom skrenuo je na njih pažnju, a kako je Jadran sve krcatiji manjim plovilima mora se pretpostaviti da će biti više nesreća kod kojih će se tražiti njihove usluge.
I ovom se prilikom pokazalo da je detaljno poznavanje ćudi mora, uz neophodnu visoku stručnost, veliku prednost naših ljudi u situacijama poput ove. Njemački partner se, naime, iskazao tehničkom podrškom, ali ipak je brod pronađen zahvaljujući poznavanju uvjeta koji vladaju na našem moru. Zanimljivo je da je Borut Čičin-Šain još 1995. godine pokrenuo inicijativu za osnivanje udruge Mare Nostrum Croaticum Lifeboat, koja bi po uzoru na velike pomorske zemlje pri jedriličarskim klubovima organizirala dragovoljce za traganje i spašavanje na moru. U profesionalnim domaćim strukturama nadležnima za traganje i spašavanje inicijativa dočekana je s podosta sumnje, pa je udruga još uvijek "u osnivanju". "Vjerujem da bi se u svakom klubu mogla okupiti jezgra od 4-5 iskusnih starijih jedrili-čara koji bi po potrebi i uz pomoć mlađih priskočili u pomoć nekome kome je potrebna. S vremenom bi se nabavio i bolji gumenjak, a kada bi se priključili i sposobni ronioci u vrlo kratkom vremenu mogla bi se čuda napraviti", pojašnjava Borut Čičin- Šain, osokoljen dobro obavljenim poslom u traganju, pronalaženju i vađenju Mauna Loe. Tu vrstu djelatnosti i stručnosti jednostavno se mora podizati na sve višu razinu, jer je ona, prema riječima Čičin-Šaina, sastavni dio infrastrukture i kulture jedne zrele pomorske zemlje.
IZRAČUN STRUJA
Polazišna točka u određivanju vjerojatnog mjesta potonuća bila je pozicija na kojoj su skinuta jedra, pa je brod počeo plutati nošen morskom strujom. Poznata je bila zapravo pozicija grčkog broda koji je promatrao agoniju Mauna Loe. Kako je prvo traganje na toj poziciji bilo bezuspješno, pristupilo se izračunima. "Mrtvi brod, a to je Mauna Loa bila od trenutka kada su spuštena jedra, pluta isključivo nošen morskom strujom. Efekt zanosa vjetrom je zanemariv kad je brod pun vode, ali kad je prazan može biti znatan. Na primjer, za proračun položaja gumenjaka računanje zanosa vjetrom bilo bi mjerodavno", pojašnjava Borut. Za određivanje položaja potopljene Mauna Loe trebalo je vektorski zbrajati učinke tadašnjih prilika na morske struje:
- puše jugo jakosti 5 bf, struja izazvana vjetrom sjeverno od ekvatora zbog rotacije zemlje skreće desno od smjera vjetra oko 22 stupnja, a brzina joj iznosi oko 2% brzine vjetra.
- Dominantna struja naše obale teče u smjeru SE-NW, ali je istočna obala Istre prusmjerava u smjeru SW, što za sobom „povlači“ vodenu masu sa SW obale Istre u istome smjeru.
KAKO SE POTOPILA
Potpuno nova i izvrsno opremljena, Mauna Loa je slovila kao praktički nepotopiva. Konstruirana je odlično, ima samo tri otvora, po jedan za sonde dubinomjera i brzinomjera i jedan za usis motora. Voda je počela prodirati u brod iz posve banalnog razloga, jer je izbijena sonda dubinomjera, a to se može dogoditi zbog loše montaže dubinomjera ili zbog udara vala, što je izuzetno malo vjerojatno. 0 ovom je slučaju skiper nakon postavljanja sonde zaboravio montirati osigurač. Proizvođači instrumenata za mala plovila već godinama izrađuju takve sonde da se mogu izvaditi iz svojih ležišta kako se ne bi „trošile“ u morskoj vodi dok je plovilo u mirovanju – na vezu. Ta metoda je dobra jer značajno produljuje vijek sondi i jednostavniji je popravak (ne treba vaditi plovilo). Ali je izuzetno velika mana jer se „zaboravljivom“ skipperu može dogoditi ovo što se i dogodilo. Stoga se strogo preporuča da se prije plovidbe obavezno mora pregledati stanje sondi, ventila wc-a (jer se događa da i wc-i potapaju brodove), kao što se mora proventilirati mašinski prostor prije uključivanja motora u rad. "Iz rekonstruiranog slijeda događaja vidi se da posada nije poduzela osnovne radnje, jer svaki skiper kad mu prodire voda mora prvo ustanoviti mjesto prodora.
Najprije se moraju provjeriti svi otvori. Da je netko zaronio dok je u brodu bilo pola metra vode i stavio samo prst u otvor stvar bi bila riješena. Nesnalaženje skipera i posade još je čudnovatije ako se zna da danas za položaje na kojima se montiraju sonde brzinomjera i dubinomjera postoje specijalni čepovi, koji se umeću kad nema potrebe za sondama. Do te nesreće po našem sudu uopće nije trebalo doći, pa ni u slučaju da nije bilo čepova za te otvore, jer se tada pod trup može preko prove podvući rezervno jedro i spriječiti prodor vode, zatežući ga s lijevog i desnog ruba palube", tvrdi Borut Čičin-Šain. Prilikom izravnavanja broda radi ispumpavanja vode, na otvor kabine navalile su pivske kantice i pokrile dobar dio morske površine, pa sam se priupitao vadimo li brod ili kakvu lokalnu krčmu.
