Dok sija sunce i pušu ugodni maestrali svi uživamo u morskim radostima, ali nailaskom ciklone započinju posve drugačije vremenske prilike - zapuhat će jugo.
Jedan od bitnih faktora koji utječe na razvoj vremena i vjetrova na Jadranu je njegov zemljopisni položaj u odnosu na kopno te opću zračnu cirkulaciju - planetarne vjetrove.
U određenim pojasevima na Zemljinoj površini planetarni su vjetrovi uglavnom stalni. Sunce posredno preko Zemljine površine nejednako zagrijava atmosferu, a to rezultira razlikama u zračnom pritisku. Da bi se te razlike izjednačile, počinju se pomicati zračne mase - nastaju vjetrovi.
Planetarni vjetrovi
Na polovima se zrak hladi, pritisak raste (polarni maksimum, hladan zrak je teži od toplog); na ekvatoru se zagrijava, rasteže prema gore (pritisak pada, ekvatorijalni minimum).
Zbog rotacije Zemlje nastaje dodatno područje visokog pritiska između 30 i 40 stupnja geografske širine, to jest suptropski, za nas "azorski" maksimum, i još jedno područje niskog zračnog pritiska oko 60. paralele, a to je subpolarni, za nas "islandski" minimum. Između tih pojaseva nastaju vjetrovi koji pušu s područja visokog pritiska prema području niskog pritiska, a koji zbog rotacije Zemlje skreću na sjevernoj polukugli udesno, a na južnoj polukugli ulijevo.
Na slici 1. vidimo idealiziranu shemu planetarnih vjetrova. Za nas najvažniji je pojas između 40. i 60. paralele, gdje pušu zapadni vjetrovi. U tom pojasu su i u visinama zapadni vjetrovi, zato što vrijeme sa svojim putujućim ciklonama (depresijama) i anticiklonama uglavnom dolazi sa zapada i odmiče na istok. I u onim rijetkim prilikama kada nam promjena vremena stigne sa istoka, sjevera ili juga, u slijedećoj se fazi pomakne ka istoku.
Zbog toga je pri osobnom prognoziranju vremena najvažniji izgled zapadnog horizonta. Istočni horizont uglavnom prikazuje sliku prošlog vremenskog stanja. Prema tome, na osnovi izgleda zapadnog horizonta možemo očekivati:
1) da će se nebo iznad nas naoblačiti u vrlo kratkom vremenu (nekoliko sati) ako se na zapadnom horizontu pojave oblaci;
2) da će se uskoro razvedriti i da će zapuhati bura ako se na oblačnom nebu pojavi bar malo vedrine.
Postoje, znamo, dva osnovna tipa vremena: ciklonalno i anticiklonalno, te sve međufaze koje proizlaze iz odnosa anticiklonalnog i ciklonalnog vremena.
Za anticiklonalnog vremena, dok sunce lijepo grije i nebo je plavo, svi smo dobre volje i uživamo u osvježavajućem maestralu. Ali oprezni pomorac dobro zna da ta idila ne može vječno trajati - razdoblje lijepoga vremena morat će završiti pojavom sljedeće ciklone. Preskočimo stoga priču o anticikloni i maestralu i posvetimo našu pažnju nailasku ciklonalnog vremena.
Dramatična bojišnica
Ciklona ili depresija područje je niskog zračnog pritiska. Primarne atlantske depresije nastaju negdje oko 60. paralele na dodiru sjeveroistočnih i jugozapadnih vjetrova. Te dvije tako različite zračne mase - sjeveroistočna, hladna i teška, te jugozapadna, laka, topla i vlažna - ne mogu se pomicati jedna uz drugu, a da pritom jedna na drugu ne utječu.
Pojave koje se pritom javljaju obično su toliko dramatične da prostor međusobnog dodira nazivamo frontom, kao događaje na bojišnici. Sjeverna, teža zračna masa obično pritišće prema jugu. Fronta se zakrivi i to je početak depresije, koja se potom razvija po fazama kao što je prikazano na slici 2. Stanje "A" prikazuje polarnu frontu (crtkana linija) bez promjena - zračne mase pomiču se paralelno u suprotnim smjerovima. Faza "B" - fronta se izbočila prema jugu, nastalo je slabo frontalno konvergentno valovanje s kišnim pojasom (točkice).
Hladni zrak prodire na jug, topli na sjever. Razvija se topla fronta i topli sektor sa širokim pojasom padavina - faza "C". Zbog veće gustoće i težine, hladni zrak se širi na stražnjoj strani depresije kao hladna fronta prema jugu i istoku. Ispred tople fronte zrak se, budući da je gušći i teži, sporije pomiče. Hladna fronta je brza i sužava topli sektor - faza "D". Hladni zrak se sve više probija prema istoku, reže topli zrak od ostale mase na jugu - faza "E" (sekluzija ili odvajanje).
Konačno se s tla podigne i zadnji ostatak top-log zraka. Hladne zračne mase združe se s toplom te ostaje jedna fronta - faza "F" (okluzija ili zatvaranje). Depresija počinje odumirati. U fazi "G" kruži oko središta samo hladni zrak, razlike u temperaturi zraka se izjednačuju. Na kraju više nema razlika i hladni zrak se giba oko središta još neko vrijeme iz čiste ustrajnosti - faza "H".
Za razvoj vremena gotovo je najznačajnija de-presija u razvojnoj fazi C. Na slici 3. izdvojena je shema takve depresije. Promjer ciklone može iznositi od 100 do više tisuća kilometara. Razvijene su topla i hladna fronta, koje se spajaju u centralnu i zajedno tvore polarnu frontu. Cijeli sjeverni dio je hladni sektor, a južni topli. U centru ciklone je najniži pritisak (990 mb, a zna pasti čak i do 940 mb). Sila depresije privlači vjetrove konvergentno prema centru, tako da na sjevernoj Zemljinoj polutki zavijaju ulijevo, u suprotnom smjeru od kazaljke na satu.
Drugim riječima, ciklona nije drugo nego jedan veliki vrtlog u koji utječu zračne mase izvana, spiralno se vrteći prema središtu ciklone, gdje je pritisak najniži (slika 4). Cijela ruža vjetrova prisutna je u tom vrtlogu, a koji vjetar baš nama puše ovisi o tome u kojem dijelu vrtloga se trenutno nalazimo. Vrtlog je brži (vjetar je jači) što se nalazimo bliže centru ciklone, a najjači je na rubu samog oka ciklone. U samom oku nema strujanja, ali more kuha. Cijela ciklona putuje od zapada prema istoku brzinom oko 30 km/h. U svojoj putanji može varirati u smjeru. Može biti brza, znači putuje brže, ili spora, može biti duboka (jako nizak pritisak u sredini) ili plitka (ne suviše nizak pritisak).
Snaga vjetra je proporcionalno vezana sa smanjenjem pritiska. Npr. u onom trenutku kada je barometar prestao padati, oko ciklone je nama najbliže i puše najjači vjetar. Ponovno dizanje barometra znači da je snaga vjetra počela slabiti. Ciklona može svojim središtem putovati sjeverno od nas, točno iznad nas ili južno od nas. Uvijek počinje jugom, samo je razvoj daljnjeg vremena ovisan o položaju ciklone. Razmotrimo stoga tri osnovne situacije, ovisne o našem položaju pod ciklonom.
Ciklona je sjevernije
Kad središte ciklone putuje sjevernije od nas (mi se nalazimo na crti A-B na slici 3), približava nam se topla fronta (slika 5) koja je široka 300-400 km, a dugačka i do više tisuća kilometara. Topli zrak penje se po blago nagnutoj površini (1: 200) adiabatno se hladi (cca 1 na 100 m visine), nastupa kondenzacija i pojavljuju se oblaci, od prozirnih do masivnih, iz kojih kiši. Dolazi jugo. Budući da se topli zrak uspinje polako, pojavljuje se vrlo umjerena oblačnost. Kako to vidimo iz svog broda?
Na vedrom nebu pojave se sa zapada, sjeverozapada osamljeni cirusi (prosojni oblaci) visoki preko 6000 m. Ponekad ti cirusi i nestanu, ali se drugi dan pojave novi. Kako se sve više približavaju, postaju gušći i polako prekriju cijelo nebo, ili samo dio neba, tamnim prosojnim slojem. U labilnoj se atmosferi umjesto njih pojave ovčice - cirokumulusi. Kroz njih Sunce sja oslabljeno, a oko Sunca kao i Mjeseca pojavi se prsten. Ispod tih oblaka se s vremenom pokaže zid niskih, gušćih oblaka (altostratusi - velike ovčice) kroz koje se Sunce vidi samo povremeno. Iza toga slijede još niži i gušći oblaci, nimbusi, iz kojih pada kiša. Ako Sunce zalazi iza tamnih oblaka, poblijedi (nema boje) ili potpuno nestane u mraku iako je nebo još potpuno vedro, a apsolutna i relativna vlažnost je velika.
Na nekim se brdima pred dolaskom ciklone javlja kapa (oblak) koja je predznak lošeg vremena (Učka, Mosor, Biokovo ...). Jugo obično počinje puhati rano ujutro iza tihe i vedre noći. Najprije je slabo (1-2 Bf), ali ubrzo ojača. Oblačnost raste. Povremeno kiši. Najprije slabo i nestalno, a kasnije sve jače. Neposredno pred kišu vjetar postaje jači, a kad pada kiša, popusti. Kada kiša prestane, vjetar ponovno ojača. Nalazimo se u toploj fronti. Jugo puše jače (npr. 5 Bf). Budući da je topla fronta široka 300-400 km, a putuje prosječnom brzinom od 30 km/h, takvo vrijeme ljeti obično traje desetak sati (nekad dulje, nekad kraće). U drugo godišnje doba može se produljiti i na više dana. Nakon što je jugo prošlo, vjetar skreće na oštro, a zatim na lebić; točno redom po ruži vjetrova u smjeru kazaljke na satu, i to zato što se ciklona premješta preko nas i zahvaća nas drugi smjer cirkulacije vrtloga. To ujedno znači da je topla fronta prošla i da nastupa topli sektor ciklone. Kada se na jugoistočnom i južnom horizontu rastrgne naoblaka i pokaže dio vedrog neba (kao oko), vjetar okrene na oštro, a zatim na lebić.
Ako se razvedri od jugozapada, zapuše oštro (jug), a kada se razvedri i od zapada zapuše jugozapadnjak ili lebić. Takva promjena u ljetnim mjesecima zna doći iznenada kao nevera (oluja) s jakim udarom vjetra i pljuskom. Na jugozapadu se najprije pojavi niska pruga maglice iz koje u tren naraste gust i crni olujni oblak. Može nam se desiti da samo nekoliko minuta ne promatramo taj dio horizonta pa da nas nevera iznenadi snagom od 6, 7 ili 8 Bf! Taj luksuz iznenađenja ne smijemo si priuštiti. Na moru je tada izuzetno neugodno zbog prekriženih valova - od prethodnog vjetra (juga) i sada lebića, što veoma otežava plovidbu ("inkrožano more"). Naše su luke obično dobro zaštićene pred jugom, ali s nastupom lebića mnoge postanu neugodne, pa i izrazito loše. Stoga se valja na vrijeme preusidriti. U toplom sektoru depresije (ciklone) zrak se nema po čemu podizati, nema fronte i zato je nebo izmjenično oblačno i vedro (jer je opća vlažnost velika). Cijeli sjeverni dio neba, a pogotovo sjeverozapadni dio, uvijen je u crne guste oblake. To je znak da se vrijeme još neće popraviti. Nekad se desi da lebić prestane i po-novo zapuše jugo sa kišom. Takve C promjene obično se događaju u pro-lje,će i jesen i traju po nekoliko dana. A Dok pušu vjetrovi južnih smjerova nema poboljšanja vremena (sjevero-zapad je crn). Tek tada vjetar promijeni smjer od jugozapada (lebić) na zapad (garbin), zatim sjeverozapad (maestral), vrijeme se promijeni. Ta se promjena razvija na sljedeći način:
Poslije kiše i juga vjetar je okrenuo na lebić (jugozapad) s olujom ili bez nje. Južni dio neba se razvedrio, sunce peče. Promatramo li pažljivo zapadno i sjeverozapadno obzorje, pravovremeno ćemo uočiti pojavu i približavanje olujnog oblaka. U početku se opaža kao niska zavjesa s kuglastim vrhovima koja stoji tako nisko više sati. Pokriva cijeli zapadni horizont od sjevera do juga, odnosno koliko se daleko vidi. To je ustvari hladna fronta za koju smo rekli da može biti dugačka, i više tisuća kilometara, a široka 70-80 km. Hladni zrak iz zaleđa depresije vrlo naglo nasilno podiže topli zrak po vrlo strmoj površini. Zbog toga su promjene vrlo dinamične - snažan vjetar, grmljavina, jaka kiša, grad. Za nekoliko sati zavjesa se počinje naglo podizati (to je efekt perspektive: dok je daleko je niska, a kako se približava, naglo se podiže). Prijepodne, kada je Sunce na istoku, takvu ćemo zavjesu, iako je u međuvremenu postala malo viša, vidjeti kao lijep, bijeli oblak obasjan Suncem.
Neiskusni nautičari ne bi toj pojavi posvetili posebnu pažnju, a ona je baš sada toliko nužna! Popodne je Sunce iza oblaka te je ista zavjesa crna, što očito dokazuje da se nešto sprema. I stvarno će se uskoro formirati tipičan olujni oblak (kumulonimbus) u obliku nakovnja, bez pukotine, potpuno crn zbog jake kiše. Već je sam izgled zastrašujući. Za nautičara je to posljednji trenutak da potraži zaklon u dobroj luci ili barem iza otoka. Ako to "nije bilo moguće", moramo se bar dovoljno udaljiti od obale da nas oluja za nju ne zalijepi. Oblak postaje kao zid koji sve brže raste, a iz njegova vrha protežu se prosojni, perjasti oblaci, slični cirusima, koji su drugačijeg nastanka. Ako taj veliki olujni oblak ima i najmanju pukotinu ili je bez izvučenih nepravih cirusa na vrhu, oluje neće biti iako je oblak potpuno crn. Kad oblak prođe visinu 45 stupnjeva nad horizontom, moramo svaki čas očekivati izuzetno snažan udar vjetra (8, 9, 10 Bf) uz silovit pljusak iz približno istog smjera iz kojeg je puhao prethodni vjetar.
Prvi udarac je kratkotrajan, ali i najjači. No, tu još nije kraj, hladna fronta je široka 70 - 80 km, pa može potrajati 1, 2, 3 sata, a za to vrijeme javljaju se nejednaki udari vjetra s pljuskovima.
I tako jednom dok sam vodio svoju skipersku školu (1985-1991) na tradicionalnoj ruti; Opatija, Cres, Lošinj, Premuda, Silba, Olib, Rab, Pinezići, Opatija, kada smo se rano poslijepodne otisnuli od Oliba po laganom jugu u krmu prema rtu Kalifrontu na Rabu, vježbajući cijelom dužinom okret niz vjetar odnosno poja la bandu (jer taj okret mora biti savršen ako želimo dobro savladati rad sa špinakerom), kad smo zaorcali oko Kalifronta put Supetarske drage, jugo je već bilo jako. Tada sam se sjetio; Ako i ujutro kada se probudimo bude još juga mogli bi smo za vježbu usred Kvarnerića dočekati lebićadu. I tako je i bilo.
Kvarnerić je inače more koje je za nestabilna vremena najbolje zaobići ili ga preploviti u čim kraćem vremenu. Obale Kvarnerića su uglavnom totalno negostoljubive, možete se popeti jedino ako ste tić'. Tu je bura najžešća, a i jugo ne zaostaje. Dno je krcato brodskih olupina tako da možemo reći da je to hrvatski kanal sa željeznim dnom, kao onaj kod Guadalcanala. Ja sam ga uvijek koristio na svojoj školskoj ruti i samo u 10% situacija je bila bonaca.
Da li znate zašto se zapadni rt Raba zove Kalifront? Zato jer ako do njega stigneš olujnim jugom, zaorcaš uz sam rt prema N, ući ćeš u zavjetrinu. Ista stvar, ako do njega dojuriš olujnom burom, zaorcaš oko njega tik uz obalu prema SE, pasti ćeš u bonacu. Kalifront na grčkom znači dobri rt. Rab je bila poznata grčka kolonija, zato su mi Rabljani dragi jer su radišni a i maritimi su.
Krenuli smo jugom u krmu u smjeru Pinezića (NW) samo sa velikim jedrom da kod naleta lebićade bude čim manje posla jer se posada tek uči. Kad smo debelo odmakli od Raba blizu sredine Kvarnerića, oblačna zavjesa sa jugozapadnog horizonta dosegnula je elevaciju od cca. 45°, jugo je trenutačno stalo, a lebićada zadimila punom snagom. Brzinom zvuka skinuli smo glavno jedro i omotali ga svim raspoloživim konopima za palubu. Da sam ga ostavio na jarbolu, za 10-tak minuta ne bismo imali više glavno jedro već samo krpice. Prethodno smo zatvorili sve otvore na palubi, a mi se privezali tako izbjegnemo najgore. Jedno pola sata izgledalo je kao Indiana Jones u šampanjcu. Važno je; da smo bili dovoljno daleko od svih obala jer obale razbijaju brodove. U tim uvjetima upravljati?! Hm, možda, a čemu, ipak je bolje šćućuriti se i guštati u podivljaloj prirodi.
E ta Supetarska draga, bila je mislim već 90-ta godina. Isto tako po jugu smo se vraćali sa Oliba prema rtu Kalifrontu. U posadi mi je bio novinar Jerković (to je onaj koji sada u Engleskoj radi za formulu 1), njegova djevojka, sestra i jedan mucho simopatico iz Borova. Prije nego li smo zaorcali spustili smo genovu 2 koja je bila praktičnija za poja la bande zbog veličine, podigli genovu 1 i zaorcali oko kalifronta a zatim u Supetarsku dragu. Ja sam kao obično sjedio na kantunu krme da im ne smetam u radu. Iz te pozicije nisam mogao vidjeti što se događa pod lijevom provom. U Supetarskoj dragi gotovo nikada nema većih brodova na sidrištu, jer su te brodske rute davno umrle. Ali meni vrag nije dao mira, osjećao sam da se tu nešto neobično događa. Pitao sam posadu da li išta vide; ništa nisu vidjeli. Nisam bio zadovoljan odgovorom, otišao sam na provu, uhvatio se za štraj i zurio u dubinu mraka. Probudio mi se instinkt. Pa i zašto ne bi, pa i moji kunići ga imaju. Kad vidim da se nešto čudno događa; kućna svjetla sjeverne Supetarske drage mi nestaju, pa se ponovo pojavljuju. Pa boga mu tu je više velikih brodova usidreno točno po sredini vele bez iti jednog svjetla, pomislio sam. Tri topovnjače u nizu – počele su vježbe zastrašivanja. Drugoga jutra u kafiću ACI-ja rekao sam barmenu što nam se dogodilo i da nam je malo falilo da se nismo zabili u topovnjaču. A on kaže; da si vidio jutros, ovdje na cesti se jedan domaći izderavao na nekog časnika sa broda u prolazu, jer da je sinoć razbio feral zabivši se u njih, i ako odmah ne idu ča da će ih razrezati brusilicom.
Ako je oluja ujutro, zna se ponoviti i popodne. Kad oluja prestane, olujni oblak se preseli na istok (sjeveroistok), odakle možemo očekivati ponovni olujni udar, ali sada u obliku bure. Na to nikako ne smijemo zaboraviti, naročito ako smo se od prethodne sakrili tako da smo sada izloženi buri. Nakon takve škontradure od bure, prestaje i kiša, a na sjeverozapadu se počinje vedriti. Na to se nastavlja ciklus vjetrova vrtloga ciklone, tj. nastupa sjeverozapadnjak ili maestral, koji je slabijeg intenziteta od prethodnog vjetra jer nema utjecaja kiše (hladan zrak), a i oko ciklone se udaljilo.
Kada ciklona još više odmakne na istok, zahvati nas dio ciklonalnog vrtloga iz smjera tramuntane, pa zatim iz smjera bure. Nakon toga sve se skupa smirilo jer se ciklonalni vrtlog u cijelosti udaljio iz našeg područja. Ukratko ćemo rezimirati razvoj vremena kada je oko ciklone putovalo sjeverno od nas: najprije je počelo jugom, oblačnost je dolazila sa sjeverozapadne strane, došla je topla fronta, puhalo je jugo i kišilo je. Razvedrilo se na jugu, vjetar je okrenuo preko juga na jugozapad, zatim na zapad (nekad s olujom, neverom). Bili smo u toplom sektoru, došla je hladna fronta i oluja s olujnim oblakom sa zapada, na što je olujni oblak prešao na burnu stranu odakle je zatim zapuhala olujna bura (škontradura). Kad se umirilo, nastavio se ciklus vrtloga ciklone, tj. ruže vjetrova: maestral, tramuntana te bura i iza toga tišina. Nastupilo je anticiklonalno vrijeme.
To je shema po kojoj se razvija vrijeme uz manja ili veća odstupanja - ovisno od intenziteta i razvojne faze depresije, od trenutna vremenska stanja na koje ciklona (depresija) naleti na nekom mjestu (toplina, vlažnost, reljefne posebnosti). Neke su priobalne doline pod jakim utjecajem zagrijavanja Sunca u toplom dijelu depresije; zaštićene od vjetrova, omogućavaju gomilanje vlage koja nakon toga djeluje poput eksplozije. Ciklone (de-presije) su općenito izrazito ovisne o vlazi koju pokupe putem, zato se "rado" kreću nad morem: Baltik, Lyonski, Genovski, Tršćanski zaljev, Tirensko, Jadransko, Egejsko more. Kad se depresije odmaknu od mora, počinju naglo odumirati i zato je što dalje prema istoku, npr. u Sibiru, sve to manje oborina. Kad nam prispije okludirana deprsija, djeluje samo kao jedna fronta. Tada puše jugo bez kiše, ali nastupa i oluja - nevera. Zimi je kopno hladnije pa dobivamo oslabljenu toplu frontu.
Ciklona je nad nama
Kad centar ciklone (depresije) putuje preko nas, ponovo nastupa topla fronta. Mi se nalazimo na crti C-D, prema slici 3. Oblaci dolaze istim redoslijedom - od visokih prozirnih do niskih gustih, kišnih. Sunce zalazi za te oblake (iako ih ne vidimo jer su još pod horizontom) bez ikakve boje.
Možemo reći da zalazi u crninu. Jugo obično i u ovom slučaju počinje puhati rano ujutro. Kako se oblaci približavaju, vjetar postaje sve jači (barometar pada), zatim kiši, vjetar slabi, prestaje kišiti, vjetar pojačava. To traje 5, 10, 20 sati. Počinje li se pojavljivati Sunce, vjetar je oslabio (barometar je najniži), a promatrajući cijeli horizont svugdje vidimo oblake, znači da se nalazimo u centru ciklone. Pri tom razvedravanju i smirivanju vjetra moramo posebno motriti sjeverozapad. U tom smjeru obično počinje rasti olujni oblak, kumulonimbus, koji je jednak onome opisanom u prethodnom poglavlju.
Kako nam se oblak približava i dosegne točku zenita, vjetar se u trenutku okrene za 180 stupnjeva od jugoistoka na sjeverozapad. To je najjača oluja kod nas na Jadranu. Njena moć može doseći snagu 12. To je ona prava škontradura. Jugo cijeli dan nosi oblake prema sjeverozapadu, tamo se sve više crni (ustvari se približava centar ciklone) i odjednom udari kontra vjetar s pljuskom, popraćen grmljavinom i tučom, tj. došli smo pod utjecaj vrtloga s druge strane centra depresije. Takvu neveru na moru treba svakako izbjegavati. Ako olujnom oblaku ne vidimo kraja, moramo očekivati još veću oluju. Ako vidimo bar jedan kraj, oluja će biti slabija.
Od prvih znakova do stvarne oluje obično prođe jedan sat. Nakon oluje koja može trajati do nekoliko sati, ciklona se još premjesti na istok, na što zapuše tramuntana i bura. Na sjevernom Jadranu puše ciklonalna ili škura, jaka bura, a na južnom Jadranu ciklonalno (jako) jugo.
Ciklona je južnije
Kad centar ciklone putuje južnije od nas (mi smo na crti E-F, slika 3), najprije se razvije jugo kao što je ranije opisano, zatim levant, pa bura.
Ako je ciklona putovala iznad nas, ali je razvojem vremena na širem području bila prisiljena spuštati se svojim centrom preko nas i niže u smjeru jugoistoka, jugo koji je do tada puhalo naglo će okrenuti smjer za 90 stupnjeva i prijeći u buru. Udar te bure s pljuskom je tako silovit da ima sve značajke oluje (7-8 Bf). Temperatura osjetno padne.
Vrijeme se postepeno poboljšava (barometar raste). Za nekoliko sati ili preko noći sve se razvedri, bura puše još koji dan. Barometar počinje rasti još za juga, tik pred burom. U ovom slučaju nije se baš dobro naći na otvorenom moru, već bi nam bolje bilo da smo u nekom zaklonu od bure, odnosno pod sam kraj. Možemo se slobodno vezati za obalu jer tada više ne očekujemo nevrijeme s mora.
A može i drugačije
Recimo na kraju ponešto i o posve drugačijoj mogućnosti pojave juga na Jadranu: vedrom (anticiklonalnom) jugu. Ono nastaje pod utjecajem anticiklone na istoku ili jugoistoku Jadrana i duboke ciklone na sjeverozapadu Europe (engleska ciklona). Nebo je vedro. Pojavljuju se ovčice (cirokumuli) i altokumuli. Nisko s vjetrom lete fraktokumuli (rastrgani dijelovi) i nimbostratusi (deblji oblačići). I to jugo počinje polako, ali zna započeti i naglo.
Može narasti i do 7-8 Bf. Padalina nema, možda tu i tamo slabija kišica. Zrak je izuzetno mutan, sunčeva svjetlost se raspršuje. Ponekad nema niskih oblaka, ali je nebo prekriveno cirostratusima. Tada je ljeti jako sparno, ljudi se loše osjećaju i nervozni su. Zato ga još nazivaju gnjilim jugom.
Radi dugotrajnosti, jakosti i stalnog smjera vjetra, na Jadranu tada nastanu najveći valovi. Tada ojača i glavna jadranska struja. Jugo nestane na način da se ciklona približi i preraste u mokro ciklonalno jugo, a ako ciklona prođe toliko sjevernije da gubi utjecaj, nestane i jugo te nastupe klasični anticiklonalni uvjeti. Za razliku od ciklonalnog juga, pri vedrom jugu zapadni horizont nikad nije lošijeg izgleda (oblačnosti) od ostalog neba. Ako je i drugdje oblačno, može biti i na zapadu, ali nije prijeteće. Ako je sunčev zalaz lijep, možemo računati da će jugo puhati i sljedeći dan.
Znaci po kojima predviđamo vrijeme pri dolasku ciklone (depresije)
Sudeći po sljedećim znakovima drugi dan će vjerojatno puhati jugo:
- ako Sunce zađe pri blijedom nebu (bez boje) iako se oblaci ne vide (ciklona putuje sjeverno od nas)
- pojava prstena oko Sunca i Mjeseca
- pojava visokih ili srednjih oblaka na zapadnom ili sjeverozapadnom horizontu, Sunce zalazi za horizontom bez ikakve boje (centar ciklone će ići mimo nas)
- pojava oblačne kape na obližnjem brdu (Učki ...)
- vlažni pločnici, rosa na palubama barki (ujutro) pri vedrom vremenu (velika vlažnost)
- podizanje nivoa mora iznad uobičajene visine (zračni pritisak pada, u južnom Jadranu već puše jugo koje gura vodenu masu na sjever, a i manji pritisak vodi pojavi plime)
- mrtvo more (valovi bez vjetra) i pojačana glavna struja iz smjera jugoistoka (rezultat pritiska juga koje već puše na jugu)
- zakašnjeli zmorac, izostali zmorac, prerani prestanak maestrala pri tihom, vedrom vremenu
- oblačnost koja dolazi sa zapada, sjeverozapada ili jugozapada (ciklona je već blizu)
- dok je oblačno na zapadu i sjeverozapadu, kišno vrijeme neće prestati iako je trenutno sunčano; jugo će još uvijek puhati
- jugo skreće na oštro i lebić kad se pokaže vedrina, odnosno "oko" na jugozapadu, koje se pomiče prema zapadu (topli sektor depresije)
- kad je zrak izrazito mutan i kad zapadni horizont nije oblačniji od ostalih, možemo očekivati suho jugo
- suho jugo puše i sljedeći dan ako je sunčev zalaz lijepih crvenkastih boja
- suho jugo prestaje kad se oblačnost promijeni; ako se potpuno razvedri, puhat će zmorac, a ako se sa zapada naoblači, prijeći će u mokro jugo
- jugo okreće u buru kad se centar ciklone premješta južno od nas prema istoku, a s njom i masa oblaka
- kad barometar pada, vrijeme se kvari
- kad barometar raste, vrijeme se popravlja
- da bismo imali dobar pregled, odnosno dobru prognozu za naše potrebe, moramo:
- slušati prognozu vremena (hrvatsku, talijansku i za pomorce)
- pogledati sinoptičku situaciju na TV (HRT, RAI)
- čitati barometar
- promatrati nebo u svim smjerovima i uočavati promjene
